Странице

уторак, 13. новембар 2012.

субота, 3. новембар 2012.

Korak napred

Uvek je pravo vreme, nikada nije ni kasno, niti rano da se napravi korak napred. Ja sam napokon uspela to da uradim i izašla iz začarane svakodnevnice.
Jednom se povela priča kako su deca ta koja sa mnogo manje, gotovo bez straha svaki dan naprave korak napred - iskorak. Pa čak i kad znaju da baš to ne bi smeli da urade, oni pokušaju i tako napreduju, uče, rastu. Mi odrasli, u ovom slučaju ja, imamo kočione strahove da nećemo uspeti, da nećemo biti prihvaćeni. Medjutim, ako nešto želimo, ali stvarno želimo, sklonićemo strahove i krenuti dalje.

Ovde moram da napomenem da imam ogromnu podršku svoje porodice, a oni na koje mislim ovde će se pronaći:) Možda će nekome zvučati patetično, ali mislim da ne bi bilo fer da ih ne pomenem, pošto meni njihova dela jako znače i bez kojih ovaj moj san ne bi mogao da se ostvari.

Trenutno još uvek sakupljam opremu koja mi je potrebna da bi sve mogla da uradim kako treba od početka do kraja, ali za sve to je potrebno dosta vremena. Sada čekam da mi se napravi peć za staklo, koja je jedna od najbitnijih stvari koja mi je potrebna.

još po neka moja perla...





Do sledeće perle.